LAGO DI COMO
Sama bješe pjesma, bez mača i štita,
na četiri mlada državna bandita.
Jezero je zrilo prizor satanida,
bjesnilo terora, mrlju moga skalpa,
i potonju bistru kap očinjeg vida,
te jesenske noći podno snježnih Alpa.
Sama bješe pjesma, bez štita i mača,
od zloumne sile svojom žrtvom jača.
BEZAKONJE
Slijep, svezan, između dvojice
razbojnika crvenog podzemlja,
pršti tanka kora poledice.
Gluha ura vrhbosanske šume
po nauku azijatskog Kremlja
strojnice su uperena u me.
Uskvasalo moje srce malo
nedužna bi htjelo obraniti
ko obalu napjenjeno žalo.
Zbogom Dome, sa zadnje postaje
vitez nije, nije teško biti
kad ti ništa drugo ne ostaje.