PISMO KORUNKINJE FATE
NIKOLI BUROVIĆU
Knjiga dođe u Perastu mjestu,
U Perastu Buroviću Niku,
Od Novoga grada bijeloga,
Od lijepe Korunkinje Fate:
"Znaš li, Niko, mož´ li pametovat,
Kad Morozin Koruna postupi,
Ti ne mareć ni smrti ni truda
Neg´ prem´ svijema hitar letijaše
Na mirove od tvrda grada.
Bog ti višnji snagu i sreću dade
Er najprvi u gradu uljeze.
Mačem sijećeš od Koruna Turke,
Tursko mnoštvo pod mač obraćaše.
Da kad vidje mene, lijepu Fatu,
Ne (h)će meni s mačem smrcu dati,
Neg´ mi dade tvrdu Božju vjeru
Odvesti me u Perastu mjestu,
U Perastu kadunčici tvojoj,
Da joj vezem tanahne mahrame,
Što je mene nane naučila,
U Korunu, Korunkinja mlada
Da, kad dođe u bijelu Perastu,
Ti otide s banom zeneralom
Put tvrdoga grada od Kotora.
Tad dođoše mladi Peraštani
Put krajine grada od Novoga.
Kad su došli k ponti od Kumbura,
Staše zvati age od Novoga,
Da bi došli na sastan junački,
Na Kumbura krvavu granicu.
Kad začuše age od Novoga
Da ih zovu mladi Peraštani,
Naskočiše svoje vrane konje,
Dolećeše kakono sokoli.
Kad vidješe mene, lijepu Fatu,
Ne štedeše ni srebra ni zlata.
Za me daše spenzu nebrojenu:
Svakom kavad svile nekrojene...
[1] Poezija baroka, XVII i XVIII vijek, ANTOLOGIJA, str. 95.. - 97.