Božićna pjesma

U Betlehemu Bog se rodi,

Vesel'te se, svi narodi!

Gradu jime tako biše,

Kako sveti prorok piše.

Gdi pastiri blizu stahu

Pri dobitkom ter ne spahu.

Svitlost Božja na njih pride,

Prid njom noćna tma otide.

Množ anjelsku tuj vijahu,

Slavu Božju ki pojahu.

Pastiri se tuj čujahu,

Strahom k nebu pogledahu.

Anjeli se veseljahu,

Dobre glase spovidahu:

Slava Bogu, mir človiku,

Dobrovoljno vazda viku!

Na dan od Božića danas

Bog se rodi Isus, za nas.

Jedan anjel k njim doteče

I prišadše takoj reče:

»Ja vam dobru radost pravlju

I na put vas sada stavlju.

Spasitelj se rodi danas,

Ki je s neba prišal za nas.

Ne kasnite veće stati,

Hoćete ga blizu najti.

Povit jest Bog u Betlemu

I u jaslih, pojte k njemu!«

Oni ta čas potekoše

I našli su, što i rekoše:

Diva sina povijaše,

Koji svitom svim vladaše,

Ter mu slamu prostiraše,

Bog u jaslih počivaše.

Volak zimu odgonjaše,

A oslak se poklanjaše.

Zviri Boga znahu tada

A grišnik ga ne saznava.

Pastiri se pokloniše,

Glasom Boga proslaviše.

Slavu Bogu, ku vidiše,

I družini navistiše.

Pogledajmo Božja grada,

Proslavimo Isusa mlada!

Mladinac je slaji meda,

Ki na dobrih slatko gleda.

Tuj se Bogu pomolimo

I za grihe uzdahnimo!

O Marija, Božja mati,

hoti za nas molbu dati!

O Isuse, Bože blagi,

Mariji si vele dragi.

Ti nam pute rajske skaži,

Naše duše grišne spasi!

Amen Bože i Božiću,

Daj nam vazda dobru sriću!

Hrvatska književnost Boke Kotorske do preporoda - Anonimno pučko pjesništvo

Vanda Babić

Hrvatska književnost Boke Kotorske do preporoda - Anonimno pučko pjesništvo

Vanda Babić

Kao i u ostalim hrvatskim primorskim književnim središtima, Boki kotorskoj bilo je razvijeno crkveno pjesništvo pisano hrvatskim jezikom, razumljivo ondašnjem puku. Najstariji sačuvani zbornik duhovne poezije i prikazanja je Budljanska pjesmarica iz 1640. godine, čiji je dio naslovne stranice, na žalost, istrulio. Jedan od tekstova Budljanske pjesmarice je prikazanje o rođenju Isusovu - Od rođenja Gospodinova, a ostali tekstovi obrađuju scene iz pasionskih sadržaja. Pasije - scenski prikazi posljednjih trenutaka Isusova života svojom dramatikom i obiljem raznolikih likova i situacija zauzimaju u bokokotorskoj drami XVII i XVIII stoljeća središnje mjesto. U dva teksta Budljanske pjesmarice obrađen je Plač Marijin, a među njima i dijaloški tekst poznat iz drugih pjesmarica koji ovdje nosi naslov Muka gospodina našega Jesukarsta.

Prema novijim istraživanjima bokokotorska skupina pasionskih dijaloških i dramskih tekstova sadrži dosad poznata 24 sastavka u kojima se obrađuju razne scene Isusova života, od rodenja do Uskrsnuća i scene s predmetima kojima je mučen. Većini tih djela predlošci se nalaze u hrvatskim pasionskim djelima ranijeg postanja, samo što im je jezik priIagođen lokalnom govoru. Najzanimljivija su dva bokokotorska prikazanja, i to anonimno peraštansko Prikazanje razgovora Jesusova s vučenicima svojijema u brijeme napokonje večere, u prijepisima iz 1700. i 1798. te Prikazanje muke Jesusove Ivana Antuna Nenadića, Za anonimno prikazanje posljednje večere može se naslutiti da je takoder nastalo iz pera I. A. Nenadića. Prikazanje je izvođeno u crkvi sv. Nikole u Perastu 1775. godine. Među prepisivačima nekoliko varijanata muke ili plača svakako je važno spomenuti Marka Balovića (1733.), Petra Kinka (1757.), kap. Nenadića i Nikolu Mazarovića (1783.). Marko Balović je Plač Gospe ilustrirao u boji, što je Mazarović pokušao kopirati.

Sav repertoar pasija u Boki kotorskoj vezuje se i stilski i po obliku za hrvatski repertoar pobožne dramske književnosti, posebice u Dalmaciji i Dubrovniku.

Kao i u drugim hrvatskim središtima toga doba, i u Kotoru i diljem Boke njegovale su se pasionske igre, usavršavale, razvijale u pokretu i izrazu. Vezivale su se uz konkretne povode od blagdana Isusova rođenja do Uskrsnuća, također i na dan sv. Tripuna, kad su i same mletačke vlasti simbolički predavale ključeve grada Kotorskoj mornarici.

Razvoj pasionske poezije i drame bokokotorskog književnog kruga išao je ukorak s ostalim hrvatskim kulturnim središtima, a što se tiče fonda tekstova koji su nam sačuvani, mogli bismo reći da je i zavidno bogatiji od mnogih drugih hrvatskih kulturnih okružja. To je vjerojatno rezultat višestoljetnoga jakog utjecaja katoličke crkve i činjenice da je pučanstvo bilo autohtono, jedinstveno, posebno u vjerskoj, a time i u nacionalnoj opredijeljenosti.

Bratovština kotorskih pomoraca, glasovita Bokeljska mornarica, datira još iz IX stoljeća. Ona je imala svoju posebnu crkvu posvećenu sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca. Uz povlastice koje su osjetno beneficirale pomorsku aktivnost Bratovštine, Mletačka Republika potvrdila je ranije ustaljenu praksu da Bratovština prilikom proslave sv. Tripuna, gradskog patrona, u kojoj je ona u mornaričkim uniformama i pod oružjem sudjelovala igrajući svoje poznato tradicionalno kolo, preuzme tri dana vlast u gradu, primajući tom prilikom simbole vlasti - sablju, štap i ključeve gradskih vrata. Postojanje vjerskih bratovština pratilo je organizaciju Bokeljske mornarice, a vjerojatno joj je i prethodilo. Neki jednostavniji oblici crkvene poezije mogli su se širiti usmeno, ali za prepisivanje i učenje pa i izvođenje složenijih prikazanja trebalo je imati školovane ljude. U tom pogledu na tlu Boke kotorske nije moglo biti teškoća, jer je samo osoblje u biskupiji, u crkvama i u sjemeništu bilo brojno i moglo je na sebe primiti takve zadatke. Znamo da su i opatice izvodile igru Tri Kralja, odjevene u muška odijela »na hrvatsku« (alla croata), pa je zbog odredenih problema odgovorna opatica morala dostaviti biskupu »libreto scritto in schiavo«. Na žalost, sam rukopis nije sačuvan. Što se tiče bokokotorskih pasionskih tekstova ni danas zavidni broj prijepisa i prerada vjerojatno nije potpun. Prepisivanje je i inače u bokokotorskom kraju bilo na velikoj cijeni. Spomenut ćemo da je Nikola Pasković, kapetan Samostana sv. Jurja kod Perasta dobio 1437. godine narudžbu da napiše Brevijar za crkvu sv. Jakova u Kotoru, a 1446. godine za Samostan sv. Nikole Psaltir veliki s antifonama i himnama za cijelu godinu. Jakša Vraćen 1432. godine piše Psaltir s antifonama i pjesmama (psalmima) sličan onomu u crkvi sv. Tripuna.

Svakako treba zaključiti da su pasionska djela od Budljanske pjesmarice do Nenadićevih prikazanja izraz jedne jedinstvene duhovne tendencije, a grana koja se tu bogato razvila vezana je uz hrvatsko stablo pasionskih djela. Dakako, ti su tekstovi izraz borbe katoličke crkve u vremenima kada je ona bivala ugrožena pritiskom istočnjaka, ali su isto tako izraz duhovnoga kontinuiteta hrvatskog čovjeka na tom tlu te pripadaju jednoj jedinstvenoj hrvatskoj književnoj i kulturnoj baštini.

Uz vjersko pučko pjesništvo u bokokotorskom se kraju njegovala i svjetovna anonimna poezija najčešće vezana za ograničen broj tema. Najbolji primjer predstavljaju pjesme dobrotskih pomoraca sačuvane u pjesmaricama od XVII do XIX stoljeća. Tu se opisuje pomorski živod pod jedrima, ali i posebne ljepote, kao rastanak od drage, ljubav na distanci.

Dobrotski pomorci pisali su jednu vrstu pomorske lirike, neku vrst životnog romana pomorca. Pjesme obično započinju prvim vijestima da se dvoje zaljubljenih moraju uskoro na duže vrijeme rastati, potom pratimo njihove tuge, strahovanja i davanja zaloga vjere te i prve osjećaje pomorca koji isplovljava iz Boke. Potom na palubi idealizira dragu, preko vjetra joj šalje svoje uzdahe.